Kina je plastična cijevni proizvodni kapacitet 3 milijuna tona, uglavnom u tri glavne kategorije PVC, PE i PP-R cijevi, od kojih je PVC cijevi najveći plastični cijev tržišni udio, što čini oko 70% plastične cijevi. Više od 1.600 linija za proizvodnju PVC cijevi. Godišnji kapacitet proizvodnje je preko 2,5 milijuna tona. Godine 2003. godišnja proizvodnja PVC cijevi (cijevi) dosegla je više od 1,2 milijuna tona. U plastičnim cijevima udio PVC je 70%, PE je 25%, PP-R 4%, a ostali 1%.
Iako je brz razvoj PVC cijevi privukao mnoge tvrtke da uđu u ovu industriju, među mnogim domaćim proizvođačima (više od 2.000), postoji samo 70 poduzeća s godišnjim proizvodnim kapacitetom od 10.000 tona, a poduzeća s godišnjom proizvodnjom od 30.000 tona ili više. Više od 20 godina i ima 60% izlazne industrije.
U cjelini, u Kini postoji mnogo malih kalibra i naftnih poduzeća s niskom vrijednošću, a postoji nekoliko velikih kalibra i high-tech poduzeća. Distribucija kapaciteta za obradu PVC cijevi je strukturno nerazumna. Kapacitet prerade malih i srednjih poduzeća uglavnom je koncentriran u PVC cijevi za odvodnju, a veliki broj nestandardnih cijevi još uvijek poplavi tržište, što je rezultiralo neurednim i kaotičnim tržišnim natjecanjem.
U nekim tradicionalnim PVC plastičnim cijevnim područjima zamjetan zamah PE i PP-R očit je. Zabrana tržišnog udjela stabilizatora koji sadrže žbuku i olova u PVC cijevi u kontaktu s prehrambenim proizvodima imat će određeni negativan utjecaj na razvoj PVC cijevi. Konkretno, PVC sirovine općenito čine 70-80% ukupnih troškova. Promjena cijene PVC-a od glavne sirovine ima značajan utjecaj na poduzeća. Nakon 1998. godine proširila se kapacitet, intenzivirala tržišna konkurencija, pale cijene, porasle cijene PVC-a sirove nafte i pad industrijske dobiti. Mnoga su mala i srednja poduzeća mudra i sramotna te se borila za preživljavanje. Sam PVC cijev je otpad prometa, a uvođenje novih propisa o cestovnom prometu dodatno povećava troškove prijevoza.
